Prije par dana gledala sam vijesti. Najavili su novu igru „Pokemon Go“. Moja prva reakcija bila je u stilu „Super, sada će se gameri konačno maknuti sa stolice i početi izlaziti i hodati!“ Već idući trenutak shvatila sam da uvijek postoji druga strana medalje vidjevši snimke tih istih gamera kako poput zombija hodaju cestom. O.K. Možda baš i nije najbolja zamisao.

Najavljena korist od igrice da bi mogla pomoći osobama koje pate od depresije i anksioznosti jer će više boraviti vani, kretati se, provoditi vrijeme među ljudima, socijalizirati se – zasjenjena je slikama ljudi koji kolabirani leže po cesti ili iskaču iz automobila da bi uhvatili Pokemona.

Uporaba virtualne i proširene stvarnosti u medicini u svrhu poboljšanja psihičkog i fizičkog zdravlja nije novost, ali može imati važnu ulogu u tretmanu mnogih poremećaja. Igre koje uključuju virtualnu stvarnost trenutno se koriste i istražuju u tretmanu depresije, anksioznosti i PTSP-a, ali i u smanjivanju boli i čak unaprijeđenja fizičke rehabilitacije nakon infarkta.

Proširena stvarnost je ponešto drukčija od virtualne stvarnosti jer ne prebacuje osobu u neki novi „svijet“ nego zadržava u stvarnom svijetu. Virtualni objekti (poput Pokemona) su uklopljeni u stvarni svijet koristeći GPS. Tehnologija proširene stvarnosti se proučava kao terapija izlaganja u tretmanu fobija, kao i tretmanu PTSP-a. U jednom slučaju je čak korištena pri tretiranju fantomske boli kod amputiranog uda.

PSIHOLOŠKE PREDNOSTI I MANE

Pokemon Go je zabavan i jednostavan za igru. Tjera igrače da se dignu s kauča i hodaju po susjedstvu i čak dalje. Osnovni koncept u kognitivno-bihevioralnoj terapiji je bihevioralna aktivacija što znači da ako možeš izaći i iskusiti pozitivne nagrade za zdravo ponašanje (poput odlaska u teretanu) tada imaš veću šansu da se osjećaš bolje i kreiraš pozitivnu zdravstveno ponašanje.

Igra ima jasno definirane ciljeve i različite razine. Jasna struktura, neposredna povratna informacija, ciljevi koji se mogu dostići mogu značajno pomoći, posebno depresivnim osobama da se uključe i održavaju zainteresiranost. Pokemon go potiče osjećaj efektivnosti i kretanja prema cilju.

Igra može olakšati početak razgovora s drugim igračima i na taj način smanjiti socijalnu anksioznost. Pokemon Go ima fleksibilnost da osoba može igrati samostalno, ali ipak biti među drugim ljudima, ali postoji i opcija interakcije s drugima. Mnogi zaluđeni igrači s problemima u komunikaciji svjedoče koliko im je olakšana komunikacija otkako igraju Pokemon Go.

Već spomenuta prednost igre koja tjera igrače na kretanje ima još jedan pozitivan učinak na igrače koji pate od depresije jer ih tjera na kretanje (tjelovježbu), koje općenito pomaže depresiji, ali i cjelokupnom zdravlju. Osobe koje pate od depresije se teško odlučuju na tjelovježbu iako znaju da im može pomoći.

Spoj stvarnosti i fantazije može potaknuti kreativnost i dječju imaginaciju.

Pokemon Go je već kriv za brojne ozljede i teško ugrožavanje sigurnosti i života, zdravlja, narušavanje privatnosti podataka, pa čak i kriminalne radnje. Nabrojat ćemo neke psihološke mane:

Iako su igrači vani i kreću se, još uvijek su „ovisni i zaraženi“ tehnologijom i ne ispuštaju tehnologiju iz ruku.
Iako već na samom početku igre postoji upozorenje igračima da vode računa gdje i kako igraju, da budu oprezni – ipak su već brojni igrači ozlijeđeni zbog izlaganja opasnim situacijama i nesmotrenosti.

Igrač je u stvarnom svijetu, a zapravo nije jer je fokusiran na svoj telefon i hvata animirane likove kojih nema u tom stvarnom svijetu.
Igranje ove igre stavlja igrača u jedno konstantno stresno stanje. Igrači pokušavaju pronaći i uhvatiti Pokemone, pa je tijelo često u stanju „borba ili bijeg“ – što znači da je igrač stalno pod adrenalinom, a otkucaji srca viši nego obično. Kratkoročno ovo može biti zabavno, ali dugoročno gledajući igrač počinje patiti od umora i istrošenosti, pa je važno praviti pauze.

Igranje može imati i efekt da osobe koje nisu imale problem s komunikacijom i druženjem s drugim ljudima sada provode manje vremena u socijalnim interakcijama, a previše igrajući igru.
Igra bi mogla pogoršati simptome kod osoba koje imaju teškoće razdvajanja stvarnosti i fantazije. Igra spaja elemente realnosti i i fantazije, što može biti zbunjujuće za osobe koje već imaju probleme odvajanja stvarnosti i fantazije (npr. osobe sa psihotičnim simptomima), pa je važno biti oprezan u takvim situacijama i raspraviti ih s liječnikom.

Sažimajući prednosti i mane igranja igara poput Pokemon Go, čini se da bi se virutalna i proširena stvarnost mogle puno bolje iskoristiti u liječenju psihičkih i fizičkih poremećaja ili teškoća, ali ne i nuditi širokim masama. Ponuda ovakvih igara bi se, po mom mišljenju, trebala ograničiti na određene populacije ljudi i biti dio terapije, a ne dostupna svakome po želji. Naravno, kada je u pitanju ogromna zarada, čini se da etika i dobrobit većine tek rijetkima predstavlja problem.

Dok se autori i vlasnici Pokemon Go ne brinu za Vas i Vašu dobrobit, pobrinite se Vi sami i ne dozvolite sebi ni svojoj djeci da postanete žrtve još jednog trenda. Iskoristite prednosti koje Vam se pružaju u okolini.

Ponudite svojoj djeci sličnu igru koju možete sami kreirati – sakrijte figure Pokemona po svom domu, dvorištu i dogovorite pravila igre. Budite kreativan i proaktivan roditelj svojoj djeci – sigurno će se isplatiti!

Andrea Vlašić (APPI), doktorand psihologije