„Ako mu je sudbina takva – džaba mu sve!“ – Izreka koja se često čuje od strane mnogih, pa i od tebe!

Misliš kako je već sve u tvom životu isplanirano, otporno na promjene, pa nema svrhe ni da pokušavaš da samostalno uradiš nešto od svog života, s obzirom da će te sustići svakako, ono što ti je određeno – nazivajući to sudbinom.

Prema takvom shvatanju, bježeći od činjenice da sudbina ne postoji, samo ograničavaš sebe, odbijaš da učiš na osnovu životnih lekcija (uspona i padova, radosti i razočarenja), odbijaš mogućnost rada na sebi, zanemaruješ sve promjene koje se dešavaju, ignorišeš i demantuješ prirodu života (sve je podložno promjeni i prolaznosti).

sudbina

Sudbini prepuštaš „uzde“ svog života, biraš ograničenost izbora, osjećajući se na taj način prividno sigurnije, i pod manjim pritiskom. Ali u biti, na taj način umanjuješ značaj truda, volje i želje koje su bitan faktor života, i tako ulaziš u zamku naučene bespomoćnosti. Oslanjanje na sudbinu ti služi kao izgovor, za svaki gram odgovornosti koju ne preuzimaš za svoje odluke.

Vrijeme je da sagledaš život iz nekog drugog ugla, van rigidnih granica koje si o svom životu formirao, koje si sam sebi nametnuo. Šta će ti se u životu desiti nigdje nije zapisano i nigdje nije određeno.

Do tebe je (do tvojih misli i djela), ne do sudbine, kakav život živiš!

Dragica Bošnjak, magistar psihologije

APPI – Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja