Dišeš otežano… a tako bi svježeg vazduha, svježih vremena, događaja, životnih rješenja, razrješenja….

Kad god se osmijehneš, kad god se ponadaš, kad god nađeš momenat u kojem bi uživao….pojavi se neko kome takvo nešto ne odgovara i rado bi ti sve to pokvario. Kud god okreneš naiđeš na nerazumijevanje i socijalni pritisak mase.

Pljusak životnih pitanja u vezi tebe, poput socijalnog i emocionalnog statusa, guše te, društvena situacija uznemiruje te, u dilemi i strepnji si po pitanju svoje budućnosti… Sve rjeđe nailaziš na ljude sa kojima bi mogao da se opustiš, mjesta na kojima bi mogao da se odmoriš, a sve češće se osjećaš kao lutka iz nekih lutkarskih predstava, čiji bi život htio neko drugi na svoj način da režira, a u kojima su „maske“ glavni društveni “dress-code“!

Iako si sav u haosu i neprilici, neko drugi je u prilici da na tebi profitira, jer za nekoga je prilika tvoja neprilika. Za nekoga si samo broj u statistici životnih previranja, društvenog haosa, izgubljen u masi, bez društveno poželjne „maske“ za raspoznavanje.

Tretiraju te kao maglu, kao nešto što ne postoji, kao da si ničiji….Ali ti im ne daješ za pravo, jer nisi ničiji, i nisi svačiji, ti si svoj! U današnje vrijeme, biti svoj, imati svoju vrijednost a ne cijenu, znati šta želiš, i ko si….je privilegija, nešto što neki ne postignu nikada.

Dragica Bošnjak, magistar psihologije

APPI – Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja