O čovjekovom ponašanju može mnogo da se sazna na osnovu sitnica, reakcija uslijed sitnih životnih primjera u kojima dolaze do izražaja čovjekovi stavovi, način razmišljanja, mehanizmi odbrane i sl.

Tako smo moj rod i ja, jednom prilikom, otišli do tržnog centra, entuzijastično u potrazi za stvarima što su nam bile potrebne, s nadom da ćemo ih pronaći. Nakon nekog vremena smo oboje izašli u vrlo splahnutom stanju, zamišljeno, on sa punim rukama stvari, a ja praznim.

Oboje smo se žalili na iste stvari (nešto je bilo tjesno, nečemu izgled i oblik nije bio u trendu ili nečemu nije bilo odgovarajuće boje ili broja…). Ali on je pristao na kompromis (ono što mu je tjesno će razgaziti s vremenom, prihvatiće da ga nešto žulja jer je ta marka ipak u trendu, a boja tog nečega je sad baš hit sezone uskladiće se on već s tim i sl.), i uvjerio sebe da će sve što je odabrao ipak na kraju da mu odgovara, i s vremenom dok smo stigli kući sve što je kupio mu se sviđalo i ničemu više i nije tražio manu, ignorišući sve ono što mu od svega toga ne odgovara.

Dok ja nisam pristala na kompromis (meni ne odgovara da me išta stišće, žulja, nije po mojoj mjeri, niti po mom ukusu i sl.), tako da sam ostala praznih ruku, uvjerivši sebe da tamo negdje drugdje ću pronaći sve to što mi odgovara, jer pristajanje na kompromis samo bi me sputalo u daljoj potrazi,  i s vremenom dok smo stigli kući, bila sam potpuno uvjerena u ispravnost svoje odluke, ignorišući činjenicu da sam ipak ostala praznih ruku.

Naime, u pitanju je čista autosugestija, jer oboje smo uvjerili sami sebe u uvjerenja formirana na osnovu naših drugačijih stavova, načina razmišljanja, mehanizama odbrane i sl., i uskladu tih uvjerenja smo se i ponašali. Takvo ponašanje tokom sitne, svakodnevne situacije u kojoj smo se našli, i u kojoj se često svaki čovjek nađe, odražava primjer našeg uobičajnog načina razmišljanja i ponašanja, i u bitnijim, važnijim, i većim životnim situacijama.

Tako da je moj rod, neko ko naizgled ima sve u životu, pristavši na sve životne kompromise, dok sam ja ta koja se opire kompromisima, uprkos praznim rukama…. Oboje se ponašamo u skladu naših uvjerenja u koja smo sami sebe uvjerili…

Po Darvinovoj teoriji evolucije, on pripada vrsti koja se prilagodila, a ja onoj vrsti kojoj slijedi istrebljenje…. Vrijeme će pokazati (da li je Darvin bio u pravu). Više volim da vjerujem kako je on je realista, a ja sanjar. Oboje uvjereni u ispravnost svojih odluka!