Na TV programu „špageti“ sapunice koje vrte „istu priču“ sve u krug, ,„reality“ programi koji šire krajnje neproduktivna životna shvatanja, kroz masu ljudi koji bezuslovno prihvataju i usvajaju takve modele ponašanja, dok se stopa nezaposlenosti sve više povećava, kao i socio-emocionalna distanca među ljudima, a zadovoljstvo kvalitetom života opada.

Za takvo haotično opšte stanje, ljudi su sve češće skloni kriviti loše „vrijeme“ (misleći na period, a ne na klimatski pojam), u kojem se živi, pravdajući svoje loše postupke lošim „vremenom“. Međutim, iskreno rečeno biće da je više do ljudi, a ne do „vremena“, kakvim će se životom živjeti, dok ta ljudska potreba da se pripišu vremenu lične osobine, više liči na mehanizam odbrane.

Naime, ljudima je teško prihvatiti da mnogo toga u biti i zavisi od njih, od njihovog načina razmišljanja, ponašanja, ličnih osobina, pa ipak biraju naučenu bespomoćnost, razne mehanizme odbrane i sl., kako bi se lakše „zamaskirali, zatvorili i oguglali“ na sve i za sve.

A u biti kada bi ljudi preispitali svoje stavove, spustili mehanizme odbrane, počeli da vrednuju pozitivnije moralne i društvene vrijednosti, ni „vrijeme“ ne bi više bilo tako loše, zar ne?!

Zato bi bilo poželjno, a i zdravo, da se naučimo osmjehnuti jedni drugima, zagrliti jedne druge, pomoći jedni drugima bez loše namjere, bez lažnog morala, bez „maski“ i rušilačkih stremnji!

Jer iako je u današnjem dobu (ekspanzije čovjeka, njegovog rada, vrijednosti, emocija), naše društvo, konstantno pogođeno raznim krizama (socio-ekonomska kriza, kriza čovjekovih vrijednosti i identiteta, kriza socijalnih i emocionalnih odnosa, i td.), ipak rješenje postoji, a prema Platonu rješenje krize je u samom čovjeku, jer ako se preporodi čovjek, preporodiće se i društvo, a i „vrijeme“.

S boljim čovjekom, bolje je i „vrijeme“.

Dragica Bošnjak (APPI), magistar psihologije