Dječaka koji je već bio štićenik Dnevnog centra djed je vratio na ulicu i naredio da mu svaki dan naprosi i donese 20, 30 KM ili će ga fizički zlostavljati, tek je jedna od priča koje čuju bh. borci protiv ovog kriminala

Dječaka koji je već ranije evidentiran i korisnik je Dnevnog centra od 2009. godine mobilni tim zatekao je na ulici. Bili su, priča socijalna radnica Sanela Sujoldžić, iznenađeni jer je dječak išao u školu, bio je veoma dobar i redovan učenik.

“Razgovarali smo sa njim i pitali ga zašto neće da ide u Dnevni centar, na što je odgovorio da ne može, ali nije želio da kaže zašto. Kada smo se malo udaljili, primijetili smo da se njegov djed, visokim tonom, obraća djetetu. Na nas je to ostavilo veoma ružan utisak. Narednog dana ponovno smo sreli dječaka. Prišao nam je i želio sa nama razgovarati. Tada nam je rekao da mora svaki dan prositi i donijeti 20 do 30 KM, a da taj novac daje djedu, koji je prema našim saznanjima uživalac opojnih sredstava. Dječaka, ako ne donese novac, djed fizički zlostavlja”, priča Sanela Sujoldžić.

Natjerani: životom ili kriminalcima

Ovo je samo jedna od priča sa kojima se susreće mobilni tim socijalnih radnika koji svaki dan provodi na raskrsnicama i ulicama Sarajeva kako bi identificirao, evidentirao djecu i preventivno djelovao.

Obilaskom svih općina Kantona Sarajevo, od lokalnih zajednica, gdje se evidentiraju i djeca i roditelji pa do djece sa ulica, koja rade na sakupljanju sekundarnih sirovina, prosjačenja i rada na pijaci, mobilni tim koji je na terenu evidentira i identifikuje svu djecu koja se tada nalaze na ulici. Najbitnija im je identifikacija djeteta. Ukoliko su roditelju u blizini, onda je ona mnogo jednostavnija, no, ako roditelja nema, onda se u ovaj proces uključuje policija, kako bi se utvrdilo porijeklo djeteta i kako bi mu se pomoglo, na način da dijete dobrovoljno ide u službu za zbrinjavanje djece u stanju potrebe. Ako roditelji nisu tu, pokušava se stupiti u kontakt sa porodicom kako bi se dobila saglasnost da dijete ide u Dnevni centar.

Mnogo je slučajeva gdje mobilni tim nailazi na otpor kako roditelja, tako i djece. Obično su ta djeca uključena u organizirani kriminal, zbog čega i ne žele da idu u Centar. U tom slučaju u mobilni tim sarađuje sa policijom, tužilaštvima, Ministarstvom sigurnosti i SIPA.

Sanela Sujoldžić navodi da postoje dvije kategorije djece. Prva su ona koja se bave prosjačenjem i radom na ulici, tu spadaju djeca koja žive u veoma teškim uslovima, a druga su djeca iz organiziranog kriminala. Njih vrbuju druga lica, također i sami roditelji koji ih zloupotrebljavaju i tjeraju da se bave prosjačenjem. U posljednje vrijeme najviše sa čime se mobilni tim susreće su djeca koja su u riziku da postanu žrtva trgovine, a zadatak mobilnog tima jeste da zbrine dijete, da djeci pomognu da ostvare svoja prava, da se upišu u matične knjige rođenih, jer kako navodi socijalna radnica, “mnogo je djece koja su nevidljiva”.

Osim rada sa djecom, bitan je rad i sa roditeljima. Jer bez podrške roditelja nema ni uspjeha. Potrebno je podići svijest roditelja da svako dijete treba da ide u školu. Uvezanost institucija, preko neformalne mreže profesionalaca koju čine ljudi iz ministarstava za socijalnu politiku, unutrašnjih poslova, obrazovanja, zdravstva, te sigurnosti, kao i razne nevladine organizacije, do regionalne mreže dnevnih centara gdje su uključene BiH, Srbija, Makedonija i Albanija, jedan je od ključnih faktora za suzbijanje ovog problema.

U situacijama u kojima nema saradnje prvenstveno sa roditeljima, kada su život i zdravlje djeteta ugroženi, tada se izuzimaju djeca. Prema podacima kojima raspolaže mobilni tim, u Kantonu Sarajevo prošle godine troje djece su bili potencijalne žrtve trgovine ljudima.

Otac prodao djevojčice

“Svakodnevno ima veoma tužnih priča sa lijepim, a i ružnim ishodom. Mogu izdvojiti priču o dvije djevojčice sa kojima smo se upoznali na terenu i izgradili nevjerovatno povjerenje. Međutim, nikada nisu mogle krenuti sa nama u Dnevni centar, uvijek su ih nadgledala druga lica jer su morale da rade. Djevojčice je otac prodao drugim licima koja su ih zloupotrebljavala, vrbovala u svrhu zarade, uz velike torture i traume, one su bile potencijalne žrtve trgovine. Dugo smo radili na zbrinjavanju ove dvije djevojčice i uspjeli smo, uz saradnju sa policijom i Disciplinskim centrom, zbrinuti djevojčice. One sada idu u školu i na sigurnom su. To jedan od uspješnih slučajeva gdje smo, u saradnji sa policijom i drugim institucijama, uspjeli zbrinuti djecu, a u toku je i sudski proces i presuda se čeka”, kazala je Sujoldžić.

Svako dijete koje je na ulici na neki način je zlostavljano, bilo fizički bilo psihički. Na mobilnom timu je prvi kontakt, koji je često najbitniji. Veoma je važno da dijete sa kojim se mobilni tim susreće stekne povjerenje. Djeca na samom početku osjećaju strah i dok ne steknu povjerenje, ne žele ispričati svoju priču. Ponovni kontakt mobilnog tima sa djetetom doprinosi sticanju povjerenja i oslobađanja djeteta i dijete tek tada počinje pričati o onome što preživljava.

“Imali smo slučajeve gdje je otac želio da proda djevojčicu u svrhu braka, kada je djevojčica došla i obratila nam se za pomoć, odmah smo reagovali. Uključili smo Centar za socijalni rad i policiju, a djevojčicu smo smjestili u sigurnu kuću. Djevojčica je zbrinuta i dan-danas je sa svojom braćom i sestrama. To dijete je spašeno, nije prodato radi braka, iz čega bi proizašli neki drugi vidovi problema”, navodi Sujoldžić.

U Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo navode da su nadležni samo kada su u pitanju malodobna lica. Prosjačenje odraslih osoba nije u njihovoj nadležnosti.

“Posljednjih godina su na nivou Kantona Sarajevo uspostavljeni referalni mehanizmi za prevenciju prosjačenja malodobne djece, te intenzivirane aktivnosti na poduzimanju mjera i akcija za sprečavanje njihovog prosjačenja. Sistemski je riješeno funkcionisanje mobilnog tima i Dnevnog centra. Mobilni tim u skladu sa aktom o organizaciji i sistematizaciji poslova Kantonalnog centra za socijalni rad stavljen je u funkciju u okviru Centra, a Dnevni centar je stavljen u funkciju Disciplinskog centra. Time je učinjen ozbiljan pomak na uspostavi sistemskih mehanizama za prevenciju prosjačenja djece”, kažu u Centru za socijalni rad.

Uvezanost institucija kada je u pitanju problem prosjačenja kao vida trgovine ljudima pokazuje i protokol koji je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice potpisalo sa drugim ministarstvima u Vladi Kantona Sarajevo o saradnji u prevenciji prosjačenja, skitnje i nelegalne ulične prodaje na području Kantona. Tim protokolom riješeno je i pitanje smještaja djece zatečene u prosjačenju, kojoj se ne može utvrditi identitet, a čime su, kažu u Ministarstvu, radili na stvaranju uslova za stavljanje u sistem socijalne zaštite Dnevnog centra za djecu koja prosjače na ulici.

Prošle godine 49 žrtava

Uvezanost institucija u sprečavanju ovog problema je veoma važna, jer se samo na taj način može kvalitetno i efikasno djelovati kako bi se pitanju prosjačenja kao vida trgovine ljudima moglo donekle stati ukraj.

Prema podacima iz izvještaja državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima o stanju u ovoj oblasti u BiH za 2014., od ukupnog broja od 49 ljudi koji su bili žrtve trgovine ljudima, njih 12 (11 žena i jedan muškarac) je punoljetno, dok je 37 (24 žene i 13 muškaraca) maloljetno.

“Od evidentiranih 35 žrtava trgovine ljudima žena, 11 je punoljetnih i to: četiri seksualno iskorištavanih, tri iskorištavane radi kombinovanog prisilnog rada i prosjačenja, tri iskorištavane radi isključivo prosjačenja, jedna iskorištavana radi proizvodnje, posjedovanja i prikazivanja dječije pornografije. 24 je maloljetnih i to: šest seksualno iskorištavanih,14 iskorištavanih radi prosjačenja, četiri prodate radi prisilnog sklapanja braka i naknadnog prosjačenja”, navodi se u ovom izvještaju.

Od evidentiranih 14 muških žrtava prosjačenja kao trgovine ljudima, po ovom izvještaju, jedna je punoljetna, a 13 je maloljetnih.

“Od ukupno 49 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, 10 je seksualno iskorištavano, tri su iskorištavane radi prisilnog rada/radna eksploatacija, 31 radi prosjačenja, jedna u svrhu proizvodnje, posjedovanja i prikazivanja dječije pornografije i četiri prodaje radi prisilnog sklapanja braka/prosjačenja. Od 49 žrtava trgovine ljudima tri su strani državljani ženske osobe (Kosovo, Šri Lanka i Hrvatska), preostalih 46 žrtava trgovine ljudima su državljani BiH. Tokom godine u sigurnim kućama je asistirano 14 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, 21 potencijalna žrtva trgovine ljudima asistirana kroz dnevni centrar/prihvatnu stanicu, jedna u Domu za nezbrinutu djecu Bjelave Sarajevo, dok 13 potencijalnih žrtava nije asistirano jer su to odbili”, stoji u izvještaju o stanju u oblasti trgovine ljudima u BiH za 2014. godinu.

Broj djece na ulicama Sarajeva varira. U ljetnim danima i za vrijeme održavanja manifestacija u gradu, broj djece koja na ulicama prose je znatno veći u poređenju sa zimskim danima. Također, problem ne obuhvata samo djecu romske populacije, kako se to obično smatra, već se na ulicama grada nalazi i mnogo druge djece. Kako bi se problem trgovine ljudima smanjio, potrebno je preventivno djelovati. Od velike važnosti jeste i samo podizanje svijesti kod ljudi kako bi sami građani preventivno djelovali i na trgovinu ljudima na vrijeme reagovali.

Disciplinski centar

U Službi za zbrinjavanje djece u stanju potrebe djeca mogu dobiti usluge na poludnevnoj (gdje djeca dolaze na zahtjev roditelja, škole ili u pratnji mobilnog tima, a nerijetko i u pratnji druge djece koja su već registrovana) i na cjelodnevnoj osnovi (koja uključuje boravak na duži vremenski period, više od 60 dana, koji se u slučaju potrebe može produžiti. Nakon okončanja preventivnog djelovanja, dijete se, ukoliko se steknu povoljni uslovi, može vratiti porodici ili ukoliko postoje rizici povratka, ono se upućuje u drugu ustanovu). Centar djeci pruža razne edukativne aktivnosti, dva obroka dnevno i ostvarivanje higijenskih potreba, odnosno brine se da djeca imaju čistu odjeću, saopšteno je iz KJU Disciplinski centar.

Matične knjige

Svako dijete se po rođenju treba upisati u matičnu knjigu rođenih kako bi dobilo svoj identifikacioni dokument. “Nevidljiva djeca” su djeca koja se ne upisuju u matičnu knjigu rođenih. Ponekad je razlog zbog kojeg to roditelji ne rade njihovo neznanje, pa im u tom slučaju mobilni tim pomaže kako da djecu evidentiraju. Sa druge strane, razlog može biti i bojkot roditelja, gdje upravo ta djeca mogu biti prodata i tako su potencijalne žrtve trgovine.

Mnogi još nisu svjesni problema

Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima

DANI: Na koji način se sprečava i otkriva trgovina ljudima?

RIZVO: Trgovina ljudima je kompleksan fenomen koji zahtijeva sveobuhvatan i multidisciplinarni odgovor. Trgovina ljudima se sprečava tako što se simultano moraju planirati i provoditi mjere na prevenciji, zaštiti žrtava i krivičnom gonjenju trgovaca.

Prevencija podrazumijeva široke aktivnosti na podizanju svijesti opšte javnosti o prisustvu fenomena, njegovom prepoznavanju i mehanizmima suzbijanja. Također, podrazumijeva i podizanje nivoa svijesti i kapaciteta stručne javnosti da odgovarajuće reaguje na trgovinu ljudima.

Kada je u pitanju zaštita žrtava trgovine ljudima, neophodno je uspostaviti kapacitete i osigurati resurse za identifikaciju žrtava ili potencijalnih žrtava i njihovo spašavanje iz situacija trgovine, zatim njihovu rehabilitaciju i punu integraciju u društvo. Da bi se ovo moglo realizovati, neophodna je uska saradnja sa civilnim društvom i mnogobrojnim nadležnim institucijama.

Kada je u pitanju krivično gonjenje trgovaca, isto tako se radi o kompleksnoj aktivnosti zbog prirode ovog oblika kriminaliteta koji je često perfidan i prikriven i sa veoma ograničenim metodama prikupljanja informacija i dokazivanja kriminala.

DANI: Koje su konkretne mjere koje država poduzima protiv trgovine ljudima?

RIZVO: Mnogobrojne su mjere koje se poduzimaju. Trenutno BiH privodi kraju implementaciju četvrtog akcionog plana za suprotstavljanje trgovini ljudima za period 2013. – 2015. Ovaj akcioni plan sadrži 130 konkretnih mjera, počevši od unapređenja zakonodavstva i njegovog usklađivanja sa međunarodnim i EU standardima, preko mjera na istraživanju kriminala trgovine ljudima, izgradnje kapaciteta svih aktera uključenih u borbu protiv trgovine ljudima, poboljšanja zaštite i pomoći za žrtve, jačanja partnerstva i saradnje nadležnih institucija i ovlaštenih organizacija, provođenja informativnih kampanja,do mjera jačanja međunarodne saradnje u borbi protiv trgovine ljudima.

DANI: Koliko je prosjačenje povezano sa trgovinom ljudima? Postoje li takvi slučajevi?

RIZVO: Prosjačenje je ukorijenjeno i tradicionalno u nekim društvenim grupama u našoj zemlji. Nekada je to zbog stanja nužde, nekada je to porodični biznis, ali nekada je to i veoma organizovan i profitabilan oblik kriminalne aktivnosti koji se odvija uz iskorištavanje djece i osoba sa posebnim potrebama i uz veoma teška kršenja dostojanstva i integriteta iskorištavanih osoba. Nekada su takve osobe natjerane da prosjače za trgovce ljudima upotrebom fizičke i psihičke prisile, ucjene, prijetnje, prevare itd. Nekada se žrtvama nanose veoma teške fizičke i psihičke boli koji nepovratno narušavaju njihovo zdravlje. Sa druge strane, trgovci ljudima ovom aktivnosti nezakonito stiču ogromne količine novca i uživaju u luksuznom i rasipničkom životnom stilu.

Nažalost, još u BiH ne postoji potpuno razumijevanje službi za provođenje zakona, tužilaštava i sudova da je ovo veoma težak i opasan oblik kriminala, čije su posljedice teške za žrtve i opasne za društvo. Ovo je konstatacija međunarodnih monitoring mehanizama, sa kojom se ja u potpunosti slažem. Jer, još postoje pojedinci koji izbjegavaju da se suoče i bore sa ovim problemom, nastojeći to opravdati običajima, tradicijom, socijalnim stanjem pojedinih grupa.

DANI: Postoje li u BiH grupe za koje je utvrđeno da se bave trgovinom ljudima povezanom sa prosjačenjem?

RIZVO: Postoje, i to ne samo one koje se bave trgovinom ljudima u svrhu prosjačenja unutar BiH nego i one koje to rade na međunarodnom nivou. U protekle dvije godine bilo je uspješno provedenih istraga i podignutih optužnica za trgovinu ljudima u svrhu radne eksploatacije – prisilnog i organizovanog prosjačenja, ali nažalost još nemamo izrečenih presuda za ovakve zločine. Naše sudije još nisu shvatile da je prisilno i organizovano prosjačenje, posebno ono koje eksploatiše djecu i osobe sa posebnim potrebama, težak zločin koji ozbiljno krši veliki broj ljudskih prava i sloboda zagarantovanih međunarodnim konvencijama.

Nedavno je privedena kraju opsežna međunarodna istraga o trgovini ljudima u svrhu radne eksploatacije za prosjačanje i džeparenje na relaciji BiH – Francuska u kojoj je utvrđeno da je to bio višemilionski (u eurima) kriminal, u koji su bili uključeni čak i pojedini državni službenici iz BiH. Ova akcija je rezultirala hapšenjem 15 pripadnika organizovane kriminalne grupe.

Autor: novinar Elmina Muhić
BH DANI – Oslobođenje