Radeći sa policijskim snagama u Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu na identifikaciji onih koji vrebaju i seksualno napastvuju djecu, ljudi me stalno pitaju kako mogu da razlikujem pedofila od ostalih ljudi.
Pa, mogu vam samo ovo reći: nemaju ni rogove ni repove. Izgledaju i ponašaju se kao i vi i ja. Osim jedne ključne razlike. Seksualno ih privlače djeca.
Šta je pedofil?
Paedophiles ( kao što je definisano petim Dijagnostičkim i statističkim priručnikom za mentalne bolesti) su individue koje prvenstveno ili isključivo privlače predpubertetska djeca, uglavnom djeca ispod trinaest godina.
Postoji jasna klasifikacija pedofila u zavisnosti od toga koji ih razvojni stadijum djece privlači. One koje privlače djeca na ulasku u pubertet se nazivaju hebefili „hebephiles“. One koje privlače pubertetska djeca spadaju u efebofile „Ephebophiles“.
Nisu svi pedofili seksualni prestupnici i obrnuto, nisu svi seksualni prestupnici nužno i pedofili. Neke ljude prvenstveno ne privlače djeca ali seksualno zlostavljaju djecu: zlostavljanje je stvar povoljne okolnosti – dijete je seksualna zamjena za nedostupno odraslo lice ili zlostavljanje predstavlja potrebu za dominacijom i kontrolom drugog ljudskog bića.
Ali da ne komplikujemo previše, ograničiti ću ovu diskusiju na one koje seksualno privlače djeca: prvenstveno seksualni zlostavljači djece.
Kako se ljudi približe djeci?
Skoro 90% seksualno zlostavljane djece je poznavalo svog zlostavljača.
Od ostalih 10%, neki su zlostavljani kao dio neke seksualne razmjene, gdje su djeca kupovana i prodavana za novac. Ovo je došlo u središte pažnje kada se na vijestima pojavio slučaj čovjeka iz Melburna, koji je navodno putovao u Los Angeles da kupi šestogodišnjeg dječaka za sex.
Nažalost ovo nije neuobičajeno.
Interpol, svjetska policija je zabilježila nedavno povećanje ljudi koji putuju u inostranstvo sa ciljem seksualnog zlostavljanja djece: proces zvan kao“ dječiji sex turizam“.
Sex turizam je postao pošast dvadeset i prvog vijeka kao rezultat povećanih i jeftinih cijena putovanja a Australija ima podosta i svojih sex turista. Mnogo ljudi vjeruje da neće biti uhvaćeni ako otputuju u zemlje u razvoju kako bi zlostavljali djecu, ili su mišljenja da australijski zakon ne važi u inostranstvu. Pogrešno!
Svaki Australijanac koji otputuje u inostransvo sa ciljem zlostavljanja djece će snositi iste posljedice kao i da je zločin počinio na domaćem tlu. Federalna policija je dobro upoznata sa ovom zlokobnom aktivnosti i već su uspješno optužili nekolicinu individua za kršenje zakona o dječijem sex turizmu.
Ponavljaju li prestupnici zločin?
Kada se radi o seksualnim prestupnicima čije su seksualne preferencije djeca ili imaju takve fiksacije, neki od njih i ne shvataju da to što rade je loše. Oni uistinu vjeruju da djeci na takav način „pokazuju“ ljubav.
Iako se to drugima koji ne djele njihov „seksualni afinitet“ sve ovo čini šokantno, jedan serijski seksualni prestupnik mi je rekao da ga sve ovo vrijeđa. On shvata da društvo smatra pogrešnim ono što je on učinio, ali ne može razumjeti i zašto to smatraju pogrešnim.
Recidivizam među seksualnim prestupnicima nad djecom je jako visok. Oko 17% seksualnih prestupnika nad djecom će ponovo počiniti isto djelo unutar dvije godine po izlasku. Oni koji uistinu vjeruju da ne povrjeđuju djecu stupajući sa njima u seksualni kontakt, mala je vjerovatnoća da se mogu rehabilitirati.
Vlada Australije je čak razmatrala da ponudi opciju svom pravosuđu da sudija može da naloži „hemijsku kastraciju“-narkoticima koji smanjuju libido seksualnog prestupnika . Ali ovo je već dato prestupnicima kao dobrovoljna opcija i mi već znamo da ona ne donosi rezultate. Često seksualne prestupnike nad djecom motivira želja za dominacijom i kontrolom, ne samo seksualna želja.
Zašto onda ljudi seksualno zlostavljaju djecu?
Brojni su mogući razlozi.
Neki ljudi koji su bili žrtve seksualnog zlostavljana kao djeca mogu postati zlostavljači. Studije pokazuju da u rasponu od 33% do 75% seksualno zlostavljane djece kasnije i sami postaju zlostavljači.
Praktična primjena ovih informacija jeste da ako djelujemo preventivno, broj seksualno prestupa nad djecom će se smanjiti, mada ne i nestati, međutim, bit će u znatno manjem broju.
Zatim, postoje oni koji nisu zlostavljani kao djeca, ali smatraju djecu seksualno privlačnom. Istraživanja pokazuju da možda postoje biološki razlozi za to.
Podaci objavljeni u Biološkim studijima nalaze da su neuroni mozga pedofila povezani na način da im se dječija lica čine atraktivnima.
Poboljšavajući naše razumijevanje o tome kako funkcioniše mozak pedofila, će jednog dana pomoći da možemo identifikovati one sa seksualnim preferencijama prema djeci, pa i one koji žele i u stanju su da reaguju na osnovu tih poriva.
Koliko ima seksualnih zlostavljača djece u svijetu?
Nemamo ni najmanju predstavu koliko bi ih moglo biti. Jedini način na koji možemo ocijeniti da li neko ima seksualne preferencije prema djeci jeste da uspostavimo internet profile mamce, nalik na već mnogobrojne koje postoje, a koji će okupiti seksualne prestupnike svih tipova, uključujući seksualne prestupnike a i one koji su uhvaćeni da posjeduju materijale vezano za seksualnu zlupotrebu djece.
Da da bi imali predstavu, 2015.godine Interpolova saradnja sa policijom širom svijeta je dovela do hapšenja preko četiri hiljade prestupnika koji su posjedovali slike o seksualnoj zloupotrebi djece – dječija pornogafija.
Veoma je teško procijeniti rasprostranjenost seksualnih prestupnika u opštoj populaciji, jer malo ljudi prizna da seksualno preferira djecu. Jedno kliničko istraživanje procjenjuje da oko 2% uzorka muških volontera širom Evrope koji su se prijavili za sudiju imaju preferencije prema djeci.
Međutim postoji tračak nade da će kliničari moći pomoći u identifikaciji seksualnih preferencija prema djeci kroz analizu moždanih funkcija. Nadamo se da ćemo jednog dana biti u mogućnosti da bolje razumijemo uzroke ovih neprimjerenih seksualnih želja prema djeci i da ćemo moći spriječiti da se ovaj krug zlostavljanja nastavi.
Senior Lecturer in Forensic Criminology, University of New England
