Svaki čovjek treba psihoterapiju.

I kada se čini da je s vama sve u redu, trebate psihoterapiju jer vam ona može pomoći u svakodnevnom životu – i na taj način smanjiti rizike od mnogih smrtnih bolesti. Ne postoji osoba koja ne može unaprijediti svoj život, ukloniti granice koje su mu postavljene i zbog kojih ne može ili ne zna dalje. Pitanje je samo koliko smo spremni raditi na sebi. Pitanje je koliko smo spremni uložiti u sebe – truda i vremena, a sve da bismo postali bolja osoba, da bismo živjeli kvalitetnijim životom.

Neki ljudi smatraju da je psihoterapija iz nekog razloga loša, da nitko nikome ne može pomoći dok sam sebi čovjek ne odluči pomoći. Istina je da vam nitko ne može na silu pomoći, a ni psihoterapeut nema čarobni štapić.

Ključ psihoterapije i samog oporavka je OSOBA.

To ste VI koji ste došli na psihoterapiju. Osoba koja je motivirana za rad na sebi, osoba koja je motivirana promijeniti situaciju, unaprijediti svoj život – osoba je koja ima veliku šansu za oporavak. Psihoterapeut je osoba koja koristi psihološke metode s ciljem pomaganja drugoj osobi u promjeni i nadilaženju problema na željeni način.

Cilj psihoterapije je uvećati dobrobit, blagostanje i mentalno zdravlje pojedinca, razriješiti problematična ponašanja, uvjerenja, kompulzije, misli ili emocije, te poboljšanje odnosa i socijalnih vještina.

Postoji preko 1000 različitih vrsta psihoterapije. Neke od najpoznatijih vrsta na našim prostorima su: psihoanalitička, kognitivno-bihevioralna, iskustvena (terapija orijentirana na klijenta, geštalt i dr.), sistemska, eskpresivna (art terapija, terapija plesom, psihodrama, muzikoterapija i dr.), postmodernistička (narativna terapija), pozitivna terapija, hipnoterapija, tjelesna psihoterapija i brojne druge.

Niti jedna od njih nije bolja niti lošija, iako se pokazuje da se neki problemi lakše rješavaju jednom vrstom psihoterapije, a drugi drugom vrstom. Ipak, generalno govoreći, potrebno je samo otkriti koja vrsta terapije vama konkretno najviše odgovara za vaš problem.

Srž ovog oblika liječenja jeste odnos koji se razvija između terapeuta tj. osobe koja je obučena za pružanje psihološke pomoći, i njegovog klijenta tj. osobe koja pati od određenih smetnji, stanja, poremećaja ili bolesti. Ovaj odnos i interakcija između terapeuta i klijenta temelji se na povjerenju i pozitivnim očekivanjima. Pažljivo čuvanje podataka koje je klijent iznio terapeutu predstavlja terapeutovu profesionalnu dužnost, osim ukoliko su u pitanju informacije koje podliježu zakonskoj obavezi i/ili zbog čijeg bi prikrivanja život klijenta ili nekog drugog mogao biti ugrožen.

Terapeut ne kontaktira s članovima obitelji, partnerom, prijateljima ili kolegama svog klijenta osim ukoliko se o tome ne dogovori sa svojim klijentom ili ako se, naravno, ne radi o djetetu.

Zašto ljudi dolaze na psihoterapiju?

Na psihoterapiju ne dolaze samo „bolesni“ ljudi odnosno nisu „ludi“ ti koji dolaze. To je potpuno krivi stav. Na psihoterapiju dolazite ako želite naučiti voljeti i prihvaćati sebe, želite biti bolji roditelj ili pomoći svom djetetu u prevladavanju nečega što ga sputava (manjak samopouzdanja, strah od ispitivanja u školi), želite dobar brak učiniti odličnim, želite promjene u svojoj karijeri ili jednostavno razumjeti svoju životnu svrhu, želite vrijeme u kojem ćete se potpuno fokusirati na sebe, svoj unutarnji svijet i svoj život, želite postići neki cilj (na fakultetu, u sportu, glazbi, rekreaciji), želite oprostiti i otpustiti bolna iskustva, želite naučiti izraziti sebe, svoje potrebe, svoje emocije ili se možda još niste naučili opustiti.

Na psihoterapiju dolaze i osobe koje imaju kronične bolove – jer često su bolovi tek simptom problema koji se može psihoterapijom riješiti ili možete psihoterapijskim tehnikama naučiti suzbijati bol. Motivi za psihoterapiju su toliko brojni i raznovrsni da bismo ih mogli satima nabrajati. Samo vi znate koji su vaši razlozi.

„Svrha psihoterapije je oslobađanje čovjeka.“ – Rollo May

Psihoterapija može trajati od samo nekoliko seansi, pa do nekoliko godina. Ovisi od veličine problema i spremnosti osobe da radi na njima. Ovisi i od toga koliko daleko i duboko netko želi ićiu rekonstrukciji vlastite ličnosti. Otkrivajuće psihoterapije obično nisu kratkotrajne, dok je npr. hipnoterapija vrlo kratka – potrebno je u prosjeku samo 4 seanse..

U trenutku kada završite s terapijom, ne samo da će problem s kojim ste došli biti riješen, već ćete otići s novim vještinama koje ćete moći koristiti za bolje nošenje sa svim izazovima koji vas u budućnosti mogu dočekati.

Kako je rekao Jon Kabat – Zinn: „Ne možeš zaustavit valove, ali možeš naučiti ploviti na njima!“ – ako bolje razmislite, psihoterapija je upravo to.

Andrea Vlašić, psiholog

stručni saradnik APPI