„On je Lav, a ja sam Vodolija, vatra i voda ne idu nikako, nije čudno što se ne slažemo i stalno svađamo.“
Takve i slične izjave, su veoma česte među ljudima, a kada bi se razmumijela bit života, shvatilo bi se da je takvo nešto apsurdno, jer prebacivanje odgovornosti na horoskop, znakove, „raspored zvijezda“, je način razmišljanja izražen strahom od lične odgovornosti, što se negativno odražava na kvalitet života ljudi.
Naime, sve je više ljudi koji srljajući ubrzanim tempom života u borbi za zaposlenjem, platom, stambenim zbrinjavanjem, boljim razumjevanjem i međusobnim poštovanjem, nailaze na razne životne prilike i neprilike, padove i uspjehe, dobre i loše ljude, situacije, razne životne “šarene laže”, komplikacije.
Zbog čega se javljaju dileme o tome kome vjerovati, u šta vjerovati, čemu vjerovati…?! Pogotovo kada je u pitanju stigmatično balkansko tlo, gdje je život postao pojam enigme, opstanka i skupa velikog zbira upitnika. Otuda velika količina straha od odgovornosti, nepoznatog i neplaniranog, kao i znatiželje uslijed potrebe za što većom kontrolom u životu, što vodi ka naučenoj bespomoćnosti i izraženoj praznovjernosti, pa i ne čudi činjenica da mnogi ljudi vjeruju u horoskop.
Vjerujući u horoskop, ljudi prebacuju veliku količinu odgovornosti na znakove, „raspored zvijezda“, gdje je sve „zapisano“ i kao takvo već određeno, pa samim tim ne moraju ništa lično da mjenjaju, da razmišljaju, da promjene.
Iz straha, ljudi su skloni da „uzde“ svog života, prepuste horoskopu, „rasporedu zvijezda“, vjerujući opisima ličnosti na osnovu horoskopskih znakova („A u 12 znakova bi trebali biti uklopljeni par milijardi ljudi???“), umjesto da vjeruju u sebe, u ličnu procjenu, lične sposobnosti i znanje.
Ljudima je teško shvatiti i prihvatiti veliku količinu odgovornosti za svoj život i svoje odluke, jer pored straha od smrti o kojem ljudi svjesno razmišljaju, podjednako je izražen strah od života koji je među ljudima protkan nesvjesno.
Ljudi su tako skloni birajući ograničenost izbora, da se osjećajuću prividno sigurnije, i pod manjim pritiskom, ali u biti, na taj način samo umanjuju značaj truda, volje i želje koje su bitan faktor života, ulazeći u zamku naučene bespomoćnosti, služeći se horoskopom kao izgovorom, za svaki gram odgovornosti koju ne preuzimaju za lične odluke, jer ono što se dešava u životu nigdje nije zapisano i nigdje nije određeno, već je sve podložno promjeni.
Potrebno je da ljudi sagledaju život van rigidnih granica koje su o svom životu formirali, koje su sami sebi nametnuli, radeći više na razvoju samopouzdanja, samopoštovanja i prihvatanju lične odgovornosti, čineći time svoj život kvalitetnijim.
Dragica Bošnjak, magistar psihologije
APPI – Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja