Čovjek ne bi bio čovjek kada ne bi odredio cijenu svemu, pa i životu. Sve više postaje važnija kvantitativna strana života, a vrijednost i kvalitet gube na značaju. Pa se pitaš koliko onda to ljudski život košta? Kosti, koža, organi, jeftina radna snaga, gram želja, gram snova – sve preračunato u novac.
Spakuju te, sortiraju i na čelo zalijepe cijenu, pa od trgovine tobom i drugim ljudima naprave biznis.
Kome je to dopušteno, odakle im to pravo, zašto se žmiri na takvo sveopšte prisutno stanje u našem društvu, u našem svijetu??! – Svima, svakome, potpuno svi….. koji od takvog biznisa imaju profit! Ostaješ zatečen kad shvatiš da si i ti dio toga, ili kao rukovodilac ili kao učesnik, saglasno ili prešutno, ako ne iz primarnog onda definitivno iz sekundarnog aspekta!
Iz primarnog aspekta, trgovina ljudima podrazumijeva obespravljenje ljudskog života, lišavanjem svih ljudkih prava, koristeći ljudski život za zaradu (trgovina ljudskim organima, prisilna prostitucija, prisilan rad, prisilno prosjačenje i td.). Žrtvama najlakše postaju lakovjerene i naivne osobe koje postaju lak „ulov“ trgovcima ljudima. Sve češće se po društvenim mrežama može naići na oglase za zaposlenje (što je postalo globalna društvena boljka), u okolini i inostranstvu, nudeći „laku zaradu“, pa iako zvuči primamljivo i dalje je jako sumnjiva priroda takve ponude i nešto o čemu trebaš dobro da razmisliš prije nego sa tim rizikuješ.
Najčešće žrtve u trgovini ljudima su djeca, omladina i žene, što samo po sebi govori – nejači i lako savladivi….Naime u pitanju je kukavički akt kojim se nasrće na ranjivu populaciju, ranjivi aspekat čovjekovog života, iskorištavajući čovjekovu lošu ekonomsku i socijalnu situaciju, radi lične dobiti.
Iz sekundarnog aspekta, trgovina ljudima je takođe sve globalnija pomama za iskorištavanjem ljudske snage uz prešutnu saglasnost žrtve, kao što je rad koji je jako malo plaćen ili uopšte nije – plate koje kasne mjesecima, volonterski rad koji je zasnovan u nedogled, bez ozbiljne namjere o prijemu u radni odnos. Prije je Biro za zapošljavanje imao ulogu pronalaska posla, sada mu je glavna namjena registracija nezaposlenih, oglasi su oglašavani za prijem radnika u radni odnos, sad su mahom većinom volonterske prirode, a i tu je opšti „krkljanac“, u kome se boriš da radiš nadajući se boljem, iako besplatno (što drugima daje povod da te iskoriste i ne trudeći se da te za rad plate).
„Ispran ti mozak“, osjećaš se obespravljeno, lišen si mnogih stvari kojih si ne možeš priuštiti uslijed slabe socio-ekonomske situacije, trguje se tvojim životom, „na tvoje oči“, uz tvoj pristanak, a nisi svijestan toga, ili jesi, al si se u nekom momentu bacio u naučenu bespomoćnost??!
Trgni se!
Dragica Bošnjak, stručni saradnik APPI
magistar psihologije
