Položaj žene je sigurno tema o kojoj se danas iscrpno govori. U zavisnisti od konteksta, kulturoloških normi, podneblja, obrazovanja, imamo primjer žena koje su potpuno na margini u vlastitom društvu, do onih koje sigurno kroče u svijet apsolutne ravnopravnosti. Slikovito rečeno – danas, u 21. vijeku imamo žene koje su pod apsolutnom vlašću, u svojstvu posjeda, muškarca (oca,brata, supruga) i one koje upravljaju državama- ministrice, predsjednice, premijerke.
Kratak istorijski osvrt
Kada je riječ o našem društvu, na ulogu i položaj žene nesumljivo su uticaj ostavila religijska učenja i, shodno tome, patrijarhalna tradicija odgoja. Stvari je potrebno sagledati onakvima kakve jesu, a samo uz pomoć kritičkog, nepristrasnog mišljenja. U Bibliji (Stari Zavjet, knjiga Postanja) stoji da od čovjekovog rebra Bog načini ženu. U tom kontekstu, nastala je zloupotreba i pogrešno tumačenje – da je žena niže biće, manje vrijedna od muškarca. Iako se to nigdje jasno ne navodi i, prije svega, nije stav vjere, niti Biblijskog učenja, stvorilo je čvrste temelje u tretiranju žena.
Muškarac i žena su apsolutno jednaki, neodvojiva cjelina, tumačena u kontekstu bračne zajednice. Svjedoci smo da to nije tako, ne samo u bračnim zajednicama, već u svim ostalim formama ljudskih interakcija. Patrijarhalni odgoj i tradicija su duboko ukrorijenjeni i danas, bar ostaci istih obitavaju u društvu. Patrijarhat nalaže apsolutno pokoravanje muškarcu, “starješini”, “domaćinu”, “glavi” kuće, a žene su u službi sluškinja istim.
Možda grub izraz, ali ni malo blaži ne bi bio dovoljan da se dočara pozicija istih u takvom sistemu. Danas ga nailazimo među mnogim kulturama, naročito u zemljama Bliskog Istoka, plemenskim zajednicama, marginalizovanim društvima, društvima sa nižim stepenom pismenosti i obrazovanja. Do skora, a u nekim kulturama i danas, žene nisu pohađale nikakvo obrazovanje. A kada imate neobrazovanu masu, istom je još lakše manipulisati. Korak ka emancipaciji, u 20. vijeku, naročito u evropskim zemljama, bilo je pravo na obrazovanje. Ipak, i kada se to pravo ostvarilo, imamo nekolicinu slučajeva visoko obrazovanih žena tog vremena koje su nailazile na mnoštvo problema, čije su se znanja i zvanja degradirala.
Žena si, (ne) moraš sve
Od svih najlakše je interpretirati trenutno društveno stanje. Ono je kao mutagena tvorevina patrijarhalnog odgoja, stereotipa i predrasuda, upakovana u formu jednakosti, ravnopravnosti polova i boljeg položaja žena. Slikovito rečeno- ušminkana. Sa čime se žene susreću ispod te opne, znaju one kao pojedinci, ali ne i društvo. Društvo voli formalnost, bar ono moderno, da se nazovemo emancipovanim i ravnopravnim, ali stanje svijesti u istom društvu u kome živimo kaska, ostaje zarobljeno, kontaminirano predrasudama. Stanje svijesti takvog društva je, u stvari, najveći izazov današnjice, njega je potrebno sistemski mijenjati.
Stvari su ovakve: žene su formalno dobile sva prava u društvu u kome žive, imaju slobodu izbora, zaštitu zakona. Međutim, u onim bliskim grupama, užim i proširenim porodicama, bračnim zajednicama, insistira se na podjeli uloga, smanjenim pravima, snošenju apsolutne odgovornosti. Ne mislite li da je to, još uvijek, nesaglediv teret? Steći obrazovanje, zaposliti se, biti društveno aktivna, biti supruga, majka, odgovoran radnik, neko ko snosi apsolutnu odgovornost za sve što se desi, truditi se da pristojno izgledaš, biti domaćica, odreći se posla i karijere i posvetiti se kući, roditeljima, suprugu, djeci i imati “samo” tu ulogu- nije li to suviše i nerealno za jednu ženu? U moru svih uloga, danas jedino od žena se stvara očekivano ponašanje u skladu sa istom- ako se ne ponašaš tako, ako ne uspiješ, nešto nije u redu. (!)
Otkud ti courage da se buniš? Nemaš pravo!
Dakle, danas, u 21. vijeku od malena djevojčice učimo da nije divno i sipmatično obući suknjicu i skakati, a dječake da nije popularno i fino plakati. Uvod u ono što kasnije nastupa. Ako želiš karijeru, najbliži, a i “čaršija” se potrude da te okarakterišu kao frustriranu, staru curu, kojoj rješenje svih životnih problema treba da se kruniše brakom i djecom. Dakle, društvo smatra da za tebe nije dobro biti “baba-cura”, ostariti sam. Ako si u braku, tvoje je da budeš “stub” kuće. Nema veze što je muž na svoju stranu, što voli žene, izlaske, ti imaš djecu, a zarad djece si dužna da sve izbalansiraš. Razvod? Šta ti pada na pamet, razmisli, kuda ćeš sama, gdje si pristala?
Ostaješ ogoljena kao lipa, “raspuštenica”, razaračica doma… Zašto? Nisi ćutala, nisi se dovoljno borila. Ako si domaćica, “samo” domaćica, stidiš se, bolno prihvatajući svoju ulogu, podređenost, imaš da od 0 do 24 budeš dostupan, dežurna jer “nisi zaposlena”, imaš krov nad glavom, šta obući i pojesti i šta ti treba više, ćuti! Ćuti ako ne možeš imati djecu, ma do tebe je, ne do njega. Ti prođi sav pakao pretraga, on ne mora, jer- do tebe je… Nesrećna, razočarana, bolesna, zakrpi ostatke, ustani, našminkaj se i idi dalje. Ne smiješ se, što si nadrndana, šta hoćeš? Neka su djeca dobro, ti si manje važna. Šta želiš, ja sam u tvoje vrijeme sve morala sama? Ne moraš na svaku odgovoriti! Moja majka je orala zemlju, a ti sjediš, kukaš na menstrualne bolove, srami se! Ako te drugi (oženjen,neoženjen) mušarac pogleda, zašto mu daješ povoda? Da, u društvu si raskalašena žena, kojoj bi bolje bilo da sprema ručak i pravi kolače, nego da hoda. Kakvo je tvoje, udatoj, hodati? Djeca trpe, ostavljaš ih, loša si majka! Spavaj sa njim, lezi, kojim slučajem ne nađe drugu!
Znate šta- dosta je!
Ne prihvatite da živite živote koje vam drugi kroje. Ne prihvatite da se pretvorite u sluškinje i reproduktivne mašine, u stvari… Ne prihvatite filozofiju i poredak- tako sam i ja morala kada sam bila mlada. Znate šta jedino morate! Ne dozvolite da vam postavljaju visoke ciljeve, da budete dežurni krivci. Zapamtite, vi ste vrijedna bića, bića dostojna svakog poštovanja, vi ste jednake. Samo, ne znam da li nas više ugrožavaju žene mrzitelji žena ili muškarci mrzitelji žena? Takve su vam majke i svekrve i sve ostale strine i tetke, a u drugu kategoriju svrstavam muževe. Oni, odvojeno ili zajedno, njeguju sintagmu “poslušna žena – dobra žena”. Oni opstruišu promjene kolektivne i društvene svijesti. Imajte to na umu. Volite sebe, mijenjajte sebe na bolje samo onoliko koliko možete prihvatiti sebe i voljeti sebe kao takve.
Teodora Panjkov, psiholog
Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja
