Profesionalnost je stanje koje treba obuhvatati posvećenost, uvažavanje, razumijevanje, stručnost, organizovanost, poštovanje, odgovornost, i sl., međutim, nažalost u današnje vrijeme sve češće egzistira u rječnicima, ali ne i tamo gdje je potrebnije, u međuljudskim odnosima. Međuljudski odnos u našoj socijalnoj sredini je doživio veliki debakl, s obzirom na sve prisutniju izraženost međusobne socio-emocionalne distance, što vodi ka problemima poput otuđenosti, izražene depresivnosti i anksioznosti, poremećaja ponašanja, negativno djelujući na poslovni domen (povrede na radu, kolegijalni nesporazumi i konflikti, profitni gubici, gubici saradnika tj. poslovnih veza), kao i na privatni domen života (porodični, partnerski i prijateljski konflikti).
Ljudi su pod svakodnevnim pritiskom uslijed izražene globalne socio-ekonomske krize, nesigurnog radnog statusa, sve veće nezaposlenosti, poražavajuće osiromašenih socijalnih i emocionalnih odnosa, kolapsa društvenih i moralnih vrijednosti, što utiče na razvoj negativnih misli, izraženog osjećaja straha od nesigurnosti i povrijeđenosti. Naime, povrijedi čovjeka svašta i svako tokom života (uvrede i odbijanja; razočarenja uslijed neuspjeha u ljubavi ili u poslu), što stvara emocionalnu bol, odnosno prisutnost jakog intenziteta osjećanja poput tuge, ljutnje i osjećaja emocionalne “praznine”.
U želji da ostvari svoje želje, čovjek često pada u ponor svojih frustracija, uslijed nemogućnosti ostvarenja svega što je htio i zamislio. Na takav splet okolnosti javlja se pritisak ličnih očekivanja i očekivanja socijalne sredine, na šta se stres nadovezuje, a kao posljedica čovjekovih frustracija i stresa, nastaje “sagorijevanje”, odnosno pad energije i pesimizam, gubljenje smislenosti vlastitog rada, što vodi ka razočarenju i nepromišljenom ponašanju.
Ali sve prethodno navedeno ne bi trebalo da postane povod za neprofesionalnost (kojoj su ljudi sve češće skloni suočavajući se tako sa pomenutim problemima na neproduktivan način „linijom manjeg otopra“), već je potrebno održavati profesionalnost, preventivno radeći na kvalitetnijim socio-emocionalnim odnosima, direktnoj komunikaciji, većoj toleranciji razlika, uvažavanju i poštovanju, kao i na razvoju samopouzdanja i samopoštovanja, jer su socio-emocionalni odnosi bitna odlika kvalitete života. Naime čovjek je ne samo intelektualno već i socijalno i emocionalno biće, koje treba da teži ka profesionalnosti.
Dragica Bošnjak, magistar psihologije (APPI)