Ako bismo pokušali da definišemo sujetu bilo bi da je sujeta lažna predstava o sopstvenoj veličini, narcisoidno doživljavanje sebe kao važnog u društvu i kao nekog ko je generalno iznad drugih.


Kada je osoba sujetna, ona je lako uvredljiva, jer sve što se događa i što joj je upućeno vidi kao napad na vlastitu ličnost.

Sujetnim osobama je mnogo stalo do toga šta drugi misle o njima, kako ih vide, kako bi u svakom trenutku mogla rangirati sebe u odnosu na druge. Takođe, sujetne osobe potvrdu vlastite veličine vide u tome kada „ocrne“ nekog drugog, koga obično smatraju konkurencijom. Njen društveni položaj je često mjera njene vrijednosti u vlastitim očima.

Sujetna osoba, budući da vjeruje da je važna i da je iznad drugih, u mnogim stvarima vidi napad na sebe i na svoju ličnost upravo iz vjerovanja u vlastitu nadmoć i nepogrešivost. One vjeruju da sve što rade mora biti apsolutno ispravno i bilo kakva dobronamijerna i pozitivna kritika djeluje uznemirujuće na njihovu ličnost.

Kada je riječ o psiholozima, važno je naglasiti za početak da to nisu superheroji. Iako je glorifikacija ovog zanimanja dovela do izjednačenja sa stručnjacima natprirodnih i božanskih moći, to u praksi nije tako.

Zašto je ovo važno iz konteksta sujete?

Pa upravo da kao stručnjaci uvide vlastitu ograničenost i da nisu nepogrešivi. Psiholog je stručno lice koje se bavi procjenom psihičkih stanja, procesa i ponašanja, savjetovanjem i psihoterapijom i kao takav raspolaže vlastitim iskustvom i usvojenim znanjima. Uvijek, u svakoj struci, imamo ljude koji imaju više iskustva i znanja i one koji imaju manje. I to je potpuno opravdano i normalno.

Međutim, vrlo česta pojava je da kolege vlastitu stručnost počinju da čine ekvivalentom vlastite vrijednosti kroz uvjerenje „Ako sam dobar stručnjak i mogu sve riješiti i uraditi, vrijedan sam kao osoba“ ili „Bolje radim svoj posao od kolege, bolji sam stručnjak, a samim tim više vrijedim“.

Grubo rečeno, ovo su neke od formi iracionalnih uvjerenja koja su u osnovi sujete među kolegama psiholozima.

Važno je napomenuti da svaki psiholog ima svoje metode i tehnike rada kojim najviše raspolaže u radu, svoj pristup klijentu, nivo posvećenosti, teorijiski koncept u okviru koga se kreće i da je potpuno opravdano da svi ne mogu biti isti i da nekom klijentu više odgovara neki drugi psiholog, a ne baš mi.

To je često udar na našu ličnost, jer vjerovali ili ne i psiholozi imaju sujetu.

Treba se izboriti sa svojom sviješću i saznanjem da vlastitu potvrdu ne možemo tražiti u drugima i kroz druge. A kod psihologa je upravo to – uspio sam, bolji sam od kolege, uradio sam što kolega nije mogao – vrijedan sam. Ova pojava i te kako može da naruši profesionalnost jer se može desiti da psiholog inisistira da radi sa klijentom iako klijentu to ne odgovara ili ne vidi napredak.

sujeta

Takvi psiholozi uporno pokušavaju da zadrže klijenta ili grupu njih, iako je dio stručnosti i profesionalnosti da klijentima uvijek predočimo da ukoliko im ne odgovara naš način rada uvijek mogu potražiti drugog psihologa. I to je sasvim u redu.

Ljudi nisu predmeti i stvari, različiti su, složena su bića i ne može svima odgovarati isti metod i način rada. Kroz prisutnost sujete, psiholozi se međusobno rangiraju u odnosu na druge, što ima daje u prilog potvrdu vlastite vrijednosti i slike o sebi. Ovo bismo sigurno izbjegli kada bismo se fokusirali na svoj rad, a ne na učinke istog, kada ne bismo vršili kvantitativnu analizu našeg rada, jer uspjeh nije samo kvantitet nečega. On nije broj klijenata kojima smo pomogli.

U radu psihologa kvantitativno treba da bude gotovo nepoznanca. Kada bismo se više bazirali na kvalitet, unutrašnju motivaciju za radom i zauzeli empatičan odnos kako prema klijentu, tako i prema kolegama, do sujete ne bi ni dolazilo. Ona bi trebalo da bude potpuno iskorijenjena iz ove oblasti rada.

Kako u tome uspjeti?

Pa radom na sebi, jer mi smo mnogo više od onoga što uradimo, kažemo, osjećamo i govorimo, mi smo mnogo više od vlastitog zanimanja.


Asocijacija psiholoških i
poligrafskih ispitivanja

aocijacija-psiholoskih-i-poligrafskih-ispitivanja