U prethodnom članku govorila sam o psihološkoj autopsiji. Kada govorimo o izradi profila zločinaca, razlika u odnosu na psihološku autopsiju je u tome što kliničar na temelju ponašanje osobe mora zaključiti o tome tko je to učinio.
Podsjetimo se da je u izradi psihološke autopsije poznat identitet osobe koja se procjenjuje, a pokušava se odgovoriti na pitanja što je ta osoba učinila i zašto.
Forenzički psiholozi uključuju se u izradu profila zločinaca kao pomoć u istrazi na temelju pretpostavke da zločinci svoje zločine vrše na sasvim određene načine, ostavljajući za sobom naznake o svojoj psihološkoj strukturi, koji se čak mogu usporediti s DNK ili otiscima prstiju koji upućuju na njihov fizički identitet.
Istraživanja su pokazala da su određene psihološke osobine povezane s određenim obrascima zločinačkog ponašanja, te da se te veze mogu otkriti psihološkom analizom mjesta zločina.
U povijesti forenzičke psihologije poznat je stručnjak koji je na temelju mjesta zločina i pronađenih dokaza, te samog zločina znao s nevjerojatnom točnošću opisati počinitelja (primjerice, 1957. godine dr.James Brussel, lokalni psihijatar, je nakon deset godina neuspješne potrage policiji dala smjernice o „Ludom bombašu“, te je savjetovao da se traži srednjovječni bijelac, jake građe, dao je indikacije i o njegovu porijeklu, vjeri, bračnom statusu, da živi s bratom ili sestrom, da cijeni urednost, voli svoju majku, te nosi odijelo s dvostrukim kopčanjem!!)
U skladu s tim, policija danas u potrazi za osobama koje su mogle počiniti određenu vrstu zločina koristi profile zločinaca. Na taj način sužava raspon osoba koje ulaze u krug osumnjičenih na način da ih eliminira. Postoje i profili koji istražiteljima pomažu u identifikaciji osoba koje bi mogle biti otmičari aviona, prenositelji droga ili ilegalni imigranti.
Danas je glavni izvor istraživanja i razvoja profila različitih vrsta zločinaca Odjel za bihevioralne znanosti američke FBI, koji se tim bavi gotovo 50 godina.
Taj odjel posjeduje veliku količinu podataka o porijeklu, obiteljskim karakteristikama, sadašnjem ponašanju i psihološkim osobinama različitih vrsta kriminalaca. Ključni element u istraživanjima koja se provode u tom odjelu čini intervjuiranje različitih vrsta prijestupnika, s ciljem otkrivanja kako svaka od tih vrsta odabire svoje žrtve, kako im se približava, kako odabire na svoja loša djela, koje su im zajedničke demografske karakteristike i koje su osobine ličnosti koje su zajedničke primjerice silovateljima, serijskim ubojicama, otmičarima aviona i dr.
Istraživanja u kojima su se uspoređivale različite skupine stručnjaka, među kojima i iskusni policijski istražitelji i klinički psiholozi bez iskustva s izradom profila ili istražiteljskim poslovima vezanim uz zločine. Klinički psiholozi su, u odnosu na ostale grupe, pisali duže profile sa više specifičnih i više točnih predviđanja o sumnjivim osobama, te su procijenjeni korisnijim od strane detektiva, a razlike u točnosti procjene ubojstva nije bilo.
To je pokazalo da klinički psiholozi mogu biti izuzetno značajan dodatak u istragama jer proizvode korisnije i valjanije profile zločinaca od iskusnih policijskih istražitelja.
Naravno, u povijesti forenzičke psihologije zabilježeni su i brojni slučajevi kada niti psiholog nije svojom izradom psihološkog profila značajno doprinio u potrazi za zločincem, te su brojni slučajevi do danas ostali neriješeni, ali to nikako ne može umanjiti z[načaj što efikasnijeg i pravovremenog pronalaženja zločinca prije nego počini novi zločin, te je stoga potrebno uključiti što više stručnjaka u istragu.
Andrea Vlašić, doktorand psihologije i hipnoterapeut Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja