Oblici i posljedice vršnjačkog nasilja

Nasilje među vršnjacima i mladima ostavlja negativne posljedice na razvoj ličnosti mlade osobe. Društvo u kojem živimo ima izuzetno visok prag tolerancije na nasilje, stoga su posljedice nasilja u društvu opasnije za razvoj mlade osobe. Nasilje ostavlja posljedice na djecu koja trpe nasilje, ali i na djecu koja se ponašaju nasilno. Takođe, ostavlja posljedice i na djecu koja to nasilje posmatraju, jer mogu da se naviknu na nasilje, da im ono postane normalno i da se i sami nađu u situaciji da ga trpe ili da nasiljem rješavaju svoje probleme.

Koji su oblici vršnjačkog nasilja?

Postoje različiti oblici nasilja od strane vršnjaka, koji ostavljaju fizičke i psihičke posljedice. Nasilje među vršnjacima možemo podijeliti u dva glavna oblika: fizičko i verbalno.

Fizičko nasilje predstavlja namjerno izveden fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima i slično, bez obzira je li kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna povreda.

Verbalno nasilje predstavlja najčešći oblik vršnjačkog nasilja, a podrazumjeva ponavljanje negativnih postupaka od strane jednog djeteta ili više djece. Negativni postupci su: ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz grupe kojoj pripada, širenje glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika.

Pored fizičkog i verbalnog nasilja među vršnjacima može biti prisutno ekonomsko i kulturološko nasilje. Ekonomsko nasilje kod vršnjaka predstavlja krađu i iznuđivanje novca, a kulturološko nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi

Seksualno nasilje predstavlja najgoru vrstu demonstracije moći, i podrazumijeva svaki vid verbalnog, gestovnog ili fizičkog kontakta sa seksualnim sadržajem, s ciljem uznemiravanja i namjernog nanošenja fizičke ili duševne boli i sramote djetetu.

vrnjacko nasilje -appi (2)

Nasilje nad djecom primjenom informacionih i komunikacionih tehnologija (internet i mobilni telefon) odnosi se na vrijeđanje, uznemiravanje, slanje prijetećih i uvredljivih poruka, lažno predstavljanje, poticanje na mržnju i nasilje, navođenje djeteta da iznosi lične podatke, snimanje i nedozvoljeno objavljivanje sadržaja na društvenim mrežama i internetu. Zloupotreba informacionih i komunikacionih tehnologija, predstavlja noviji oblik nasilja među vršnjacima i ono što ga razlikuje od drugih vrsta nasilja je činjenica da djeca mogu biti izložena i tamo gdje su do sada bili potpuno sigurni i da ono može trajati 24 sata svakog dana u sedmici i da počinitelj nasilja kod djeteta stvara dodatni strah i nesigurnost.

Koje su posljedice vršnjačkog nasilja?

Vršnjačko nasilje ostavlja psihološke poteškoće na djecu koja su izložena nasilju. Ako se djetetu ne pomogne to može zauvijek da obilježi ličnost djeteta koje trpi nasilje. Djeca postaju plašljiva, ne ide im se u školu, slabije uče, tužna su, nisu raspoložena za druženje, imaju nisko samopoštovanje, osjećaje nesretnosti, ljutnje i samosažaljenja. Djeca koja su bila žrtve vršnjačkog nasilja mogu postati odrasle osobe koje su plašljive, nesigurne u sebe i svoje postupke. Kod djece koja su dugotrajno izložena vršnjačkog nasilja mogu se pojaviti i simptomi panike i anksioznosti. Djeca mogu imati i ponavljajuća sjećanja o incidentu nasilja, kao i poteškoće s koncentracijom.

Nasilje putem društvenih mreža (interneta) može dovesti kod djece do smanjenog samopouzdanja, straha i osjećaja stida.

Djeca koja su zlostavljana od strane vršnjaka mogu imati i simptome povezane sa posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om). Spomenuti simptomi mogu se manifestovati kao problemi u ponašanju, izbjegavanje škole, razreda i osoba koje se povezuju s vršnjačkim nasiljem te gubitak interesa za ljude. Djeca mogu imati i nametnuta sjećanja o traumatskom događaju, noćne more, zastrašujuća sjećanja na jedan ili više traumatskih događaja te glavobolje i bolove u stomaku.

Djeca koja se nasilno ponašaju prema drugoj djeci također imaju ozbiljne psihološke poteškoće. Poteškoće se manifestuju kao anksioznost, lošije strategije suočavanja i različiti oblici neuroza. Djeca koja često zlostavljaju drugu djecu imaju značajno veću mogućnost za razvoj depresije u poređenju s djecom koja nisu uključena u vršnjačko nasilje. Kod počinitelja nasilja također se javlja veća vjerovatnost od pojave suicidalnih misli u odnosu na ostalu djecu.

Kako prepoznati vršnjačko nasilje?

Neophodno je da roditelji imaju uvid u ponašanje i raspoloženje svoje djece. Simptome vršnjačkog nasilja mogu prepoznati roditelji na osnovu ponašanja djece koja su žrtve nasilja. Pokazatelj da se nad djetetom vrši neki oblik nasilja može biti i jako trzanje na iznenadne zvukove, mijenjanje maršute odlaska ili vraćanja iz škole, kašnjenje u školu, bježanje sa časova, modrice po tijelu, lošiji školski uspjeh, povlačenje u sebe, stalne glavobolje i bolovi u stomaku. Nestanak ličnih stvari i veći zahtjevi za džeparac mogu značiti iznuđivanje novca.

Tjelesni simptomi kao što su glavobolje, bolovi u stomaku, bolovi u leđima, stezanje u prsima, upale grla, poteškoće sa spavanjem, jutarnji umor, loš apetit i noćno mokrenje često su povezani s izloženošću nasilju od strane vršnjaka.

Korak ka rješavanju nasilja jeste otvoren razgovor sa djetetom.

Potrebno je da roditelji u razgovoru sa djetetom saznaju od kada se nasilje događa, kako, gdje, ko su akteri. Neophodno je pokazati djetetu da se saosjećaju sa njim i da će dati sve od sebe da zaustave tekuću neprijatnu situaciju. Ako se nasilje događa u školi neophodno je obavijestiti stručnu službu škole (psihologa ili pedagoga), razrednog starješinu kao i roditelje djece koja su uključena u nasilje. Mnoga djeca će prestati sa nasiljem ukoliko njihovi roditelji saznaju čime se djeca bave u slobodno vrijeme.

Zašto djeca postaju nasilna?

Djeca možda prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidba ili nešto slično, i nasiljem pokušavaju da svoje nezadovoljstvo pokažu drugima. Roditelji ili staratelji bi u tom slučaju morali više pažnje posvećivati djetetu koje je nespremno za novonastalu situaciju i potražiti pomoć stručnih lica (psihologa).
Nasilje može vršiti i dijete koje je i samo žrtva porodičnog nasilja ili se u porodici toleriše ovakav vid ponašanja. Roditelji koji su bez saosjećanja i topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za nasilno ponašanje djece.

Neophodno je da roditelji nauče da kontrolišu sopstveni bijes i ljutnju i da razgovaraju sa djecom o emocijama. Ali ih i pokazuju! Neophodno je da roditelji uvide sopstvene greške i da pred djetetom izgovore magičnu riječ ”izvini”.

Djetinjstvo je najljepši period u razvoju čovjeka, u kojem se formira ličnost, samopoštovanje, samopuzdanje i odgovornost osobe. Neophodno je da roditelji pronađu odgovarajuće zajedničke aktivnosti, bilo da su to društvene igre ili izleti koji će omogućiti da se međusobno dobro upoznaju i izgrade povjerenje.

Najbolje što roditelji mogu dati svojoj djeci je da poklone nekoliko minuta svog vremena svaki dan.


Autor: Olivera Đokić, psiholog
Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja (APPI)

olivera-djokic-appi