Što je traumatski stres kod djece, kako se razvija i koji su simptomi? Da bismo odgovorili na ova pitanja, prvo moramo razumjeti što je trauma.

Iz psihološke perspektive, trauma se događa kada dijete doživi neki intenzivni događaj koji uzrokuje ili prijeti štetom njegovom ili njenom emocionalnom i fizičkom dobrostanju.
Trauma može biti rezultat izloženosti prirodnoj katastrofi (poplava, potres) ili događajima poput rata i terorizma. Biti žrtva takvog događaja (ozbiljna ozljeda, fizičko ili seksualno zlostavljanje) ili svjedočenje takvom događaju može biti trauma za dijete. Traumom mogu rezultirati i nesreće ili medicinski postupci. Nažalost, jedno od četvero djece će doživjeti traumatski događaj do svoje 16.godine!

Kada djeca dožive traumu, reagiraju i na psihološkom i na fiziološkom nivou. Otkucaji srca se ubrzavaju, počinju se znojiti, osjećaju se uznemireno i pretjerano oprezni, osjećaju „leptiriće“ u trbuhu i postaju emocionalno uznemireni. Ove reakcije su neugodne, ali su normalne – to su načini na koje nas vlasitito tijelo štiti i priprema na suočavanje s opasnostima. Međutim, neka djeca koja su doživjela traumatsko iskustvo imaju produljene reakcije koje mogu ometati njihovo fizičko i emocionalno zdravlje.

as

Djeca koja su traumatizirana su ona koja su bila izložena jednoj ili više trauma tijekom života i koja su razvila reakcije koje traju i utječu na svakodnevni život iako su traumatski događaji završili. Među traumatske reakcije spadaju emocionalna uznemirenost, depresivni simptomi, tjeskoba, promjene u ponađanju, poteškoće s pažnjom, problemi u školi, noćne more, fizički simptomi poput poteškoća sa spavanjem i hranjenjem, bolovi itd. Ove reakcije utječu na svakodnevni život djece, kao i njihovu sposobnost funkcioniranja i druženja s drugima.

Dio djece može razviti simptome koji se dijagnosticiraju kao PTSP. Kada govorimo o traumatskom stresu kod djece, zapravo govorimo o stresu bilo kojeg djeteta koje je imalo traumatsko iskustvo i ima poteškoća da nastavi sa svojim dotadašnjim životom na istoj razini kao prije traumatskog događaja. S druge strane, ako govorimo o PTSP-u kod djece, tada simtpomi uključuju noćne more, slike događaja koje se vraćaju i druge simptome koje dijete ima dulje od mjesec dana nakon događaja; dijete izbjegava razmišljanje o događaju, ima rupe u sjećanju ili osjeća otupljenost za sve što je vezano za događaj. Dijete također ima osjećaje pobuđenosti, povećane nervoze, poteškoćama u spavanju i dr.

Treba naglasiti da ne razvije svako dijete simptome traumatskog stresa nakon događaja koji je traumatski. Primjerice, dijete je sklonije traumatskom stresu ako je ranije u životu doživjelo neke druge traumatske događaje. No, važno je reagirati na vrijeme jer djeca koja iskuse traumatski stres mogu biti žrtve različitih posljedica.
Osim prethodno spomenutih simptoma, traumatsko iskustvo može imati direktan utjecaj na razvoj dječjeg mozga i tijela. Traumatski stres može utjecati na dječju sposobnost koncentracije, učenja, pogled na svijet i svoju budućnost. Također može utjecati na cijelu obitelj.

Reakcije na traumatski stres generalno ovise o dobi djeteta i stupnju razvoja. Iako ne reagiramo svi jednako, nitko nije imun na traumu i gotovo svi ljudi imaju posljedice nakon traumatskog događaja. Važno je znati da postoje različite uspješne tehnike koje pomažu djeci, ali i odraslima da se izbore s doživljenom traumom, da je što bolje razumije i integriraju u svoje životno iskustvo.

Kvalitetan život nakon traume je moguć. Bitno je nikada ne odustati od sebe. Ne bojte se tražiti pomoć. Podrška je najvažniji faktor oporavka.

Andrea Vlašić, doktorand psihologije (APPI)